Dabar-Beaver- je životinja koja živi na kopnu i u vodi poznat je kao najveći glodar sijeverne hemisfere.

Dabar-Beaver- je životinja koja živi na kopnu i u vodi poznat je kao najveći glodar sijeverne hemisfere.
SVE O MALIM ŽIVOTINJAMA I KUĆNIM LJUBIMCIMA POGLEDAJTE NA : www.amimalandnature.com

Dabar je životinja koja živi na kopnu i u vodi poznat je kao najveći glodar sijeverne hemisfere. Dabrovi su izvrsne životinje plivači i ronioci, a njihov kompletan izgled je podređen tome. Teže od 40 do 60 kg. Najveći dio svog vremena provode u rijekama i potocima ili u njihovoj blizini. Dabrovi posjeduju nekoliko jedinstvenih karakteristika koje im omogućavaju laku navigaciju u vodi.

Prsti su im srasli, zadnje šape im pomažu u plivanju, dok gusto krzno djeluju kao izolacija u hladnoj vodi. Ono što je jako karakteristično za dabrove, a vezano je za njihovu konstituciju je to što im se uši i nos zatvore kada su potopljeni.

Dabrovi imaju 2 do 4 mladunca, a nikada više od 8 mladunca. Mladunci dabra uglavnom teže manje od pola kilograma kada se rode.

Majka obučava svoje mladunce vještinama koje će im biti potrebne za preživljavanje. Kada se rode, mladunci su prekriveni krznom i imaju velike prednje zube. Zanimljiva činjenica je to da roditelji tuku svoje mladunce ukoliko ne rade prave stvari. Može se reći da su roditelji jako disciplinovani sa svojim mladuncima. Što se tiče njihovog životnog vijeka, dabrovi uglavnom žive 16 godina. 

 Dabrovi vole da svoje brane grade u tokovima plitkih dolina, gdje poplavljena područja postaju produktivne močvare. Skoro polovina ugroženih vrsta životinja u Sjevernoj Americi i Evropi zavisi od tih močvara, koje su ocjenjeni kao najvrijedniji svijetski kopneni ekosistemi. Ovaj podatak dovoljno govori o sposobnosti dabrova i njihovoj značajnosti koju imaju u prirodi.

Dabrovi pouzdano održavaju i štite močvare od potopa kao sunđer (jer njihove brane drže vodu na zemljištu duže), i te brane služe isto, kako kažu stručnjaci, kao „bubrezi zemlje“ upravo zbog toga što čiste vodu. Ta filtracija se javlja jer se nekoliko metara mulja prikuplja uzvodno.

 Dok druge divljači prežive zimu bez hrane i na hladnom, dabrovi opstanu u svojim toplim ložama sa podvodnom hranom koju su u toku godine sakupili. U tim ložama nekada može boraviti i do šest dabrova uključujući i roditelje. Dabrovi se množe jednom godišnje i to u proljeće. Takođe vrlo često brane velike teritorije od drugih dabrova, a dabrovi koji napune dvije godine, napuste dom svakog proljeća da pronađu novu teritoriju gdje će praviti branu i zauzeti teritoriju za sebe.

Dabrove često ugrožavaju grabljivice kao što su jastrebovi, sove i vidre. Isto tako, medvjedi, vukovi, psi i šakali mogu predstavljati veliku opasnost po život dabra zbog toga što se dešava da uzimaju starije dabrove koji su posebno ranjivi u periodu kada traže nove teritorije.

Brane koje grade dabrovi imaju tunele koji vode pod vodom tako da dobrovi mogu direktno pobjegnu u vodu te da se tako zaštite. Dabrovi prskaju svojim repom u vodi kada je opasnost blizu. Na taj način upozoravaju druge dabrove na opasnost. Najveći neprijatelj dabrova jeste sam čovjek.

Zagađivanjem vode, čovjek indirektno ugrožava život dabrova i zbog toga se kaže da je čovjek najveći neprijatelj ovoj životinji. O tome koliko čovjek može nauditi ovim životinjama pokazuje i podatak da su, za vrijeme kolonijalne vlasti, dabrovi gotovo potpuno izumrli zbog toga što su ih ljudi lovili kako bi pravili šešire od njihovog debelog krzna. 

Dabrovi pouzdano održavaju i štite močvare od potopa kao sunđer (jer njihove brane drže vodu na zemljištu duže), i te brane služe isto, kako kažu stručnjaci, kao „bubrezi zemlje“ upravo zbog toga što čiste vodu. Ta filtracija se javlja jer se nekoliko metara mulja prikuplja uzvodno.

Dakle, voda koja se nalazi nizvodno od brane je čistija i zahtijeva manje filtracije nego gore pomenuta voda. Riječ dabar je Indijanskog porijekla. Ono što je zanimljivo je to što Indijanska riječ „beaver like“ (kao dabar) u prevodu znači „ljubazan“. To, takođe dosta govori o karakteristikama dabrova.

 

Mladunci se dabrovima uglavnom rađaju u proljeće i oba roditelja vode brigu za njih pune dvije godine. Poslije odbijanja sa mlijeka, njihova omiljena hrana sadrži gomolje lokvanja, jabuke, lišće i zelenu koru brzorastućih stabala. Nakon što završe sa jelom, dabrovi koriste oguljene štapove za izgradnju brane. Prigrađivanjem, dabrovi prave branu sa zaštitnim jarkom, i stvaraju duboku vodu potrebnu za skladištenje hrane u zimskom periodu.

Dabar-Beaver-simpatični i najveći glodar.Upoznajmo ga.

DABAR / BEAVER /-Strastveni biljojed živi u vodi.Upoznajte me.

DABAR-Strastveni biljojed živi u vodi.Upoznajte me.

Dabar je monogamna životinja koja je spolno zrela u dobi od 2,5 godine te se tada mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju svoju obitelj. Pari se od siječnja do ožujka, a parenje se odvija u vodi. Živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet je stalna i dovoljno duboka voda, najmanje 30 centimetara. Ako nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu sagradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Dabar je isključivo biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali.

Dabar je veliki glodar koji se nalazi na najvišem stepenu razvoja po svojoj veličini, tjelesnoj građi i sposobnosti. Kao i svi pripadnici reda glodara, tako i dabrovi imaju 4 moćna sekutića, izrasla u obliku dleta. Zahvaljujući ovakvim zubima, dabrovi mogu da obaraju čitava stabla, kao i da ih vješto isjeckaju i upotrijebe bilo za hranu, bilo za izgradnju svojih brana. Dabrovi se inače, hrane isključivo drvećem, grančicama i korjenjem vodenih biljaka.

Dabrovi žive u vodi i veoma su aktivni preko cijele zime. Zbog toga im je potrebno dovoljno duboko rečno korito, da se tokom zime ne zamrzne do dna. Branu grade da bi podigli nivo vode u rijeci ili potoku u kojem žive. Za izgradnju svoje brane dabrovi koriste drvo vrbe, jove ili drugo šiblje koju slažu po dnu rijeke ili potoka.

 

Najčešća građa koju upotrebljavaju je drveće debljine 20-25 cm, koju dabrovi prerežu za samo jednu noć. Zatim, sve povezuju muljem i kamenjem. Kad brana malo izraste u visinu, dabrovi ređaju grančice i mlade stabljike i uspravno i vodoravno. Grane najčešće puste korenje, stabljike i grančice se isprepliću, te brana postaje još otpornija i čvršća. Brana dabrova prosječno je visoka oko 2 m, a može biti dugačka i do 300 metara.

Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodavac sjeverne polutke. Nalazi se na najvišem stupnju razvoja po svojoj veličini, tjelesnoj građi i sposobnosti. Kao i svi glodavci, tako i dabrovi imaju četiri moćna sjekutića izrasla u obliku dlijeta. Zahvaljujući upravo tim jakim zubima, dabrovi mogu obarati čitava debla, vješto ih raskomadati i upotrijebiti ih bilo za hranu, bilo za izgradnju svojih brana, koje redovito predstavljaju pravo majstorstvo u gra­đevinarstvu. Hrane se isključivo drvećem, grančicama ili mladicama, kao i korijenjem vodenih biljki.

 Zašto dabrovi grade brane?
Dabrovi žive u vodi i vrlo su aktivni tijekom čitave zime. Zbog toga im je potrebno riječno korito dostatno duboko da se tijekom zime ne smrzne do dna.
Branu grade da bi podigli razinu vode u jezeru ili u potoku gdje žive! Za izgradnju svoje brane dabar upotrebljava drvo vrbe, johe ili drugo šiblje koje slaže po dnu potoka. To sve skladno povezuje muljem i kamenjem. Kad brana malo izraste u visinu, dabar reda grančice i mlade stabljike i uspravno i vodoravno. Najčešće grane puste korijen, a stabljike ili grančice se isprepliću, te brana bude još čvršća i otpornija.
Da prereze drvo, dabar najprije snažno zagri­ze svojim sjekutićima i na drvetu načini dva ureza, jedan iznad drugoga. Potom glođe drvo između ureza. Da bi pregrizao grančicu debelu tri centimetra, dabar treba zagristi samo jedan­put ili dvaput. Najčešća građa koju upotrebljava je drveće debljine 20 do 25 centimetara; jedno tako debelo dabar je u stanju pripremiti i prerezati za samo jednu noć. Dabar gotovo uvijek uzima mekano drvo, kao što je, na primjer, jasika, sjevernoamerička topola, joha, vrba i breza.
Pošto dabrovi jedu isključivo liku, unutarnji sloj kore izdanaka drveća ili korijenja, oguljene stabljike ili korijenje upotrebljava za pojačava­nje zidova svojih brana. Dabrova brana je pros­ječno visoka oko dva metra, ali može biti dugačka i do 300 metara!
Dabrova jazbina obično je stan-koliba izgra­đena na obali rijeke ili potoka, šibljiku, u plićaku, u bari ili močvari. Pod takvog skrovišta obvezatno se nalazi iznad razine vode i sav je pokriven usitnjenim iverjem. Ulaz u skrovište uvijek se nalazi pod vodom.
Na izmaku ljeta i tijekom jeseni dabrovi skupljaju hranu i ostavljaju je za duge zimske dane. Zato se u neposrednoj blizini njihova skloništa mogu naći naslagano korijenje žbunja, grane i grančice, dok su deblji panjevi i čitave klade brižljivo poredani. Takve rezerve hrane dabrova dostižu visinu i do 1,5 metara i sadrže na stotine grana ili mladih stabala.

  Dabar 
Castor
Taksonomija

• Carstvo: Animalia
• Tip: Chordata
• Klasa: Mammalia
• Red: Rodentia
• Porodica: Castoridae
• Vrsta: Castor
  Opšti opis
  Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodar severne hemisfere. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tela. Jedini je predstavnik svoga roda. Zbijeno telo mu je pokriveno gustim crvenkasto-smeđim krznom,sa stomačne strane dlaka je svetlija. Ima kratke noge sa po pet prstiju, koji su na zadnjim nogama spojeni plovnom kožicom. Rep mu je snažan, odozgo spljošten kao veslo, bez dlake i pokriven ljuskama. Na glavi iz masnog krzna vire male, okrugle uši. Dužinom tela doseže 90 centimetara, rep mu je dug oko 35 centimetara, a on je težak oko 35 kilograma. Iz skrovišta iskopanog u obali ili sagrađenog od granja i stabala sa izlazom ispod površine vode, izlazi uglavnom preko noći. Veoma je oprezna i plašljiva životinja. Na tlu je spor i trom, pa najveći deo života provede u vodi. Odlično pliva i roni. živi sam ili u manjim grupama.
  
  
  
  
  Razmnožavanje Dabar je tipični monogam. Polna zrelost nastupa sa 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i osnivaju novu porodicu. Pari se od januara do marta, a parenje se odvija u vodi. Gravidnost traje prosečno 105 dana, a mladi dolaze na svet od aprila do juna. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 do 5 mladih. Najčešće su to 3 mladunca. O mladima se brinu oba roditelja, a kad ih ženka odgaja, mužjak joj donosi hranu u jazbinu. Složni su i u radu. Tako pri gradnji većih brana rade svi članovi familije, a katkad se udružuje i više familija. Poštuju teritorijalnost, tako da se u neposrednoj blizini jedne familije ne nastanjuje druga, ako bi to i pokušavala, nastaju sukobi i borba za teritoriju. Teritorija jedne familije uglavnom je u krugu od jednoga kilometra od jazbine.
    Ishrana
  Hrani se sočnim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Jede trave, trsku, mlade izdanke i lišće, a zimi, izvan vegetacijskog razdoblja, glavna mu je hrana kora mekih drva, i to samo živih i mladih. Svojim tipičnim čeljustima za glodanje (parni sekutići na gornjoj i donjoj vilici) dabar je u stanju da obori stablo. Tako je moguće da on u toku jedne noći obori stablo prečnika 15cm. Uvek jedna jedinka obrađuje jedno stablo. Tipičan znak da je to dabrovo delo je okruglasta forma reza na stablu. Dnevne potrebe dabra iznose od 1 do 2 kg kore stabla. Stabla ruši najpre zato da bi došao do mlade kore u krošnji, ali i za gradnju brana. Od drvenastih vrsta za hranu mu najviše služe vrba i topola, potom breza a ređe hrast, leska, brest, jasen a vrlo retko četinari. Jede više od 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta.
  Čula
  Kod dabra je najbolje razvijeno čulo vida. Dobro vidi i noću, kad je i najaktivniji. Dobro su mu razvijeni i sluh i njuh, ali se uz vid, češće oslanja na sluh. Osim što ima dobra čula, vrlo je inteligentan pa dobro procenjuje potencijalne opasnosti i retko dolazi u neprilike. Dabar nema izrazit i specifičan oblik oglašavanja. Obični dabar opasnost ili preplašenost pokazuje jakim duvanjem odnosno specifičnim režanjem. Leti se iz jazbine može čuti cičanje mladih, koje sliči na cičanje miša. Karakterističan je dabrov zvučni efekat snažan udarac repom po vodi kad je preplašen, što se čuje poput jakog udarca veslom po vodi. Iza dabra ostaju brojni tragovi, po kojima se može prepoznati njegovo postojanje u nekom prostoru. Karakteristični su sledeći njegovi tragovi: otisci nogu u blatu ili snegu, izlazni jarci na obalu, izlazne rupe, nagrižena i porušena stabla, nastambine iznad zemlje i brane.
  
  
  Stanište
  Dabar živi na vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uslov za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ukoliko nastanjuje manje reke koje ponekad postaju previše plitke, na njima izgradjuje branu kako bi osigurao dovoljnu visinu vode i zaštitio ulaz u jazbinu. On svoje nastambine i hodnike gradi tako da su ulazi uvek ispod nivoa vode. Dužina tunela može biti i po nekoliko metara, i oni završavaju jednim proširenjem u obliku kazana prečnika od 60 do 90 cm i visine 80 cm, to je centar svih dešavanja u životu dabra i nalazi se iznad površine vode. U ovom prostoru odgajaju se i mladi. Voda je dabru prostor kojim se kreće, kojim transportuje građevinski materijal za nastambinu ili branu i koja mu služi za regulaciju telesne temperature. Voda mu je najbolja zaštita. Idealna su mu staništa prirodne vodene površine, potoci, manje reke i jezera, ali se dobro snalazi i na kanalima i veštačkim jezerima ako su dobro obrasla vegetacijom. Izbegava velike reke sa snažnim vodenim strujama i velikim oscilacijama vode. Iako je dabar prilagodljiva vrsta, ipak dolazi do konfliktnih situacija izmedu dabra i čoveka i to najčešće tamo gde je čovek s obrađivanjem zemljišta došao do same obale. Ali zajednički život dabra i čoveka ipak je moguć, ako se dabru za njegov životni prostor ostavi dovoljno širok obalni pojas sa dosta priobalnog rastinja koje on koristi kao hranu.
  
  
   Rasprostranjenost
  Evropski dabar nekada je nastanjivao sve vodene površine od severa do juga europskog kopna, ali početkom 20. veka ostao je i opstao samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na reci Labi u Njemačkoj i Poljskoj, na donjem toku reke Rone u Francuskoj i u Rusiji, pre 10 godina je takođe počeo da se vraća i u naše predele, Gornjeg Podunavlja. Zahvaljujući akcijama povratka dabra na nekadašnja staništa sirom Evrope početkom novog milenijuma dabar je ponovno rasprostranjen na širem prostoru i u relativno dobrom brojnom stanju. Prema podacima za 2000. godinu u populacija evropskog dabra kreće se od 60.000 do 650.000 dabrova. Iz Srbije je dabar nestao krajem 19. veka, a ponovno je vraćen od 1998. do 2005. godine u okviru projekta "Dabar u Srbiji". Nakon 40 godina Gornje podunavlje ponovo pruža dom dabrovima. U prošlosti dabar je bio široko rasprostranjen na području Vojvodine i Srbije, ali poslednjih 40 godina počeo je da se vraća u naše rezervate u Gornjem Podunavlju. Zbog cenjenog krzna, masti i ulja (Castoreuma) gotovo je istrebljen, a pored odstrela, u faktore ugrožavanja svrstavaju se i saobraćajni incidenti i davljenje u ribarskim mrežama. Dabar Gornjeg Podunavlja pripada prirodnoj populaciji koja je ustaljena na području cele poplavne doline srednjeg toka Dunava gde je reintrodukovana krajem 20. veka. Rezervat predstavlja prirodno stanište dabra. Dabra je strogo zabranjeno držati ili ubijati, kao i ugrožavati područja njegovog razmnožavanja, odmaranja ili uništavati njegovo stanište. Karakteristično oglodana stabla starih vrba svedoče o povratku ovog sisara u naše predele. Dabar se vratio, a na nama je da mu pomognemo da tu i ostane!
  
  
   MALECKI.
  
  
  OHH.
  
  NA OKUPU.
  
  
  

BABY BEAVER-what you did not know about beavers.

 BABY BEAVER-what you did not know about beavers.

APPEARANCE AND DESCRIPTION
The beaver is the largest rodent of the northern hemisphere, is massive and stocky build, an excellent swimmer and diver, enabling timber body.
Body length reaches up to one meter in height and 30 cm ridge, a wide and flat tail reaches also to one meter. An adult weighs 20-30 kg. The body is strong, hunched back. Belly is hung, neck is short and thick. The head is broad and narrow rear and forward ends short and blunt snout. The legs are short and very strong, the back are a little longer than the front, and ending with five fingers. The forelegs have strong fingers and nails, which well-digging the ground and on the rear between the fingers has webbed feet. The body is covered with hair (except tail, which is a laminate), which is on the outside of firmer, and beneath it a very fine fuzz.

 The hair color is dark brown to grayish, lighter on the belly. Like all rodents, the beaver is very different made-marrying front teeth, glodnjacima, which are red in color. Powerful jaws and sharp glodnjaci allow him biting wood and demolition and prigrizanje trees. There are 20 teeth. Dentist's formula: 11/0, P1 / 3, M1 / 3rd.

REPRODUCTION
The beaver is a monogamous animal species, sexually mature with 2.5 years when the young beavers are separated from their parents and establish a new family. Steaming from January until March and takes place in water. The gestation period is an average of 105 days, and the young people coming to the world from travnja to June. There is one generation per year. Female give birth to 1-5 young people who watch and hairy as soon after birth. The cubs weigh 500 to 700 grams and a long 30 - 35 cm. Suck about 2 months. The foods are beginning to take after 2 months of age, when they start to emerge from the house. Beaver experiencing age 17 to 20 years, and up to 16 active part in reproduction.

 

SENSES, VOTING AND TRACKSThe beaver is the best-developed sense of sight. Well see and at night, when the most active. They are well developed, and his hearing and sense of smell, but with vision, often relies on the hearing. In addition to having good senses, is very intelligent and well-evaluate the potential risks and is rarely in trouble. Because stocky build and short legs slow and clumsy on the ground and would rather stay in the water or directly next to it. The beaver has a distinct and specifi c form of voting. Ordinary beaver danger or desperation manifested a strong blow or specific growl. In summer, the settlements can hear cičanje youth, which resembles the cičanje mouse. The characteristic is the sound of a beaver tail swipe the water when frightened, it is heard as a strong blow to an oar in the water. Behind beaver remain many traces, by which one can recognize his presence in an area. Typical are following in his footsteps: footprints in the mud or snow, the output ditches on the coast, exit holes, eroded and destroyed the trees, above the ground-dwelling mounds and dams.

 NUTRITION
The beaver is the exclusive herbivore. In summer, food juicy herbaceous plants that is in the water or directly on the coast. Eat grass, sedges, young shoots and leaves of hardwoods, and in winter, outside the vegetation period, its main food bark hardwoods and only alive and young. Its typical jaws cutter (steam teeth on the upper and lower jaw) beaver is able to fell a tree. So it is possible that it in one night down trees section 15 cm. Always one individual handles a tree. A typical sign that it is the work of castor spherical form of the cut on the tree. The daily demands of beavers are about 1-2 kg tree bark. Tree crashes firstly in order to get to the young bark in the crown, but also for the construction of dams. From woody species for food he used most of willows and poplars, then birches and less oak, alder, hazel, elm, ash and rare conifers. Eating more than 300 herbaceous and woody plants.

 

LIVING SPACE
Beaver lives in watercourses and water surfaces covered with rich swamp vegetation of herbaceous and woody species. Basic his habitat conditions constant and deep enough water (at least 30 cm). If inhabits a small watercourse, which sometimes becomes too shallow, and on it build a dam to the water level was sufficient to protect the entrance to the enclosure. On their homes and halls built so enters always below the water level. Length of the tunnel can be up to several meters, and they end up in the form of an expansion of the boiler sections 60 - 90 cm, height 80 cm, it is the center of all happenings in the life of the beaver and is located above the water surface. In this area are educated and young.

Water is the beaver space that moves, which transported construction materials for the building or the dam and that it serves to regulate body temperature. The water is primarily protection. His ideal habitat natural bodies of water, streams, small rivers and lakes, but is doing fine and the canals and lakes if they are well covered with vegetation. It avoids large rivers with strong water currents and large fluctuations of water. Although beaver adaptable species, though there is a conflict between beavers and humans, usually where there is a man with cultivating the land came to the shore. But the coexistence of man and the beaver is still possible, if the beaver for its living space wide enough to leave the coastal strip with a lot of coastal vegetation, which he uses as food.

 

 

WAY OF LIFE AND BEHAVIOR
Beaver living in families in which the backbone parental couple. In one family may be from 2 to 6 individuals, depending on the natural growth. In fact, with parental couple remain young until they reach adulthood. So, in the same family living parents with two generations of young people. Young people are in the third year after puberty and then leave the parental couple. They are very affectionate and caring. A young care of both parents, and when they raise female, male brings her food in the enclosure. Agree on and work. Thus, in the construction of major dams work by all members of the family, and sometimes teams up and more families. Respect territoriality, so close to one family does not inhabit the other, if it tried, conflicts arise and fight for territory. The territory of a family generally is the diameter of one kilometer from the house.

 

PRIRODNI NEPRIJATELJI

S obzirom na svoju veličinu i prostor u kojem obitava, dabar ima razmjerno malo prirodnih neprijatelja. Nekada mu je glavna opasnost bio vuk, a katkad za mladunce lisica i orao. Najviše je stradavao zbog svoga krzna. Danas je za dabra ponajprije opasnost promet, potom čovjek sa svojim zahvatima u staništu, a u blizini naselja i psi lutalice.